Ja sam jedan običan, najobičniji puž kome je njegova kućica najljepša na svijetu.
Istina, malo je ogrebana, na jednom mjestu i probušena, ali je moja i tu sam siguran.
Uvlačim se u nju da se zaštitim, ne od kiše, sunca, vjetra, nego od nekih ruku i nogu , koje besposleno ne znaju što bi , pa odabiru običnog puža za svoje bolesne igre.
Kad me vidite, kad naiđete na mene, ostavite me na putu, u travi, samo prođite i ostavite me na miru.
Nikoga ne diram , moji rogovi ne bodu, to su samo moje oči, produžetak mog srca kojeg mi čupate.
Ostavite me na putu, u travi, bilo gdje, jednostavno prođite.
Naši su putevi različiti, brzina kretanja isto, zato sretno putujte svojim putevima, a ja ću tu, do ispod lista svoje ruže.
Ja sam jedan običan, najobičniji puž kome je njegova kućica najljepša na svijetu i koji samo traži mir.
( arhiva, 2016. )
