Tuesday, October 20, 2020

Ukorijenjena sjećanja

038

Uzeli su mi sve
što im je moglo koristiti,
srce, dušu, život, nadu
i ostavili samo korijenje
da me podsjeća na vrijeme
punine, radosti, davanja.
Samo sjećanje u korijenju
kao znak postojanja,
znak nestajanja
i znak tvrdoglavog ostajanja,
sve dok su sjećanja ukorijenjena,
ali oni to ne znaju.

Admin

Menu

logo.jpg

Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.