Doputovala sam u tvoj grad.
Hotel je bio naprijed rezerviran i sve je teklo prema planu. Obavila sam prijavu za seminar, obavila formalnosti na recepciji i evo me, konačno u sobi.
Širom otvaram balkon i hladan svježi zrak pomiješan sa mirisom snijega ulazi u sobu.Soba je lijepa, prostrana, čista, a balkon gleda na park.
Taj miris zime, koja više i nije onakva kakve su zime nekad bile, budi u meni sjećanja.
Ne, neću zatvoriti balbon i neću se sad tuširati, želim mirisati tvoju zimu i tvoj snijeg.
Jer, bila je zima i bio je snijeg kada smo se upoznali. Bila je to ljubav na prvi pogled, ili bolje reči, ljubav i prije prvog pogleda. Kad sam te ugledala na skijalištu znala sam da je to, to i ti si osjetio isto. Žurio si se da me stigneš, da se sretnemo, no toga dana pogledi nam se nisu sreli, ali srca jesu. Zaljubili smo se.
Dok mislim na tebe i taj zrak poprima tvoj miris, miris one zime, onog snijega, miris tvoje blizine.Zatvaram balkon i liježem obućena preko kreveta, a soba je puna sjećanja i naših slika.
Sutradan se nismo mogli mimoići i da smo htjeli. Sile jače od svakog magneta vukle su nas jedno drugome u zagrljaj. Ti i ja, ja i ti, zaljubljeni.
Danas sam u tvom gradu.Poslije toliko godina čekam te u hotelu.Izguglala sam tvoj broj i poslala ti poruku. Glupo.Tko zna hoćemo li se prepoznati, hoćemo li u oku onog drugog naći tragove nas i naše zime.
Moram se istuširati i spremiti.Želim tušem izbrisati sve ono vrijeme između i biti ponovo ona ista kao onda, one zime na skijanju.
Obući ću majicu iste boje kakvu sam nosila tada. Kupila sam je za naš susret.
Bože, a što ako u tom susretu ne bude nas, što ako budemo neki tuđi, daleki, neki stranci koji su zaboravili da su nekad postojali ?
Što ako u tom susretu izgubimo sjećanje na našu zimu?
Što ako nestane mirisa zime, snijega, nas ?
Vrijedi li toliko riskirati ?
Ma, čemu sad pitanja, sad je kasno, o tome sam trebala misliti ranije. Vrijeme je za tuš, novu majicu i malo šminke da prekrijem neizvjesnost.
Otvaram kofer, vadim odjeću. Puštam tuš neka curi.
Ponovo nad glavom veliko ako, a u meni leptirići kao nekada.
Zatvaram vodu, zatvaram kofer.
Ostavljam na krevetu svoju novu majicu , boje kakvu sam nosila tada, te zime. Tražim recepciju da mi sredi račun.
Odlazim.
Nosim sa sobom mirise naše zime, našeg snijega,miris zime tvoga grada.
Na krevetu te čeka moja majica i poruka: Otišla sam, ovdje nisam bila.
arhiva, 2016. pisano na zadanu temu
