četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
Znaš da nikad nisam znala sama,
iako sam uvijek glumatala da sve na svijetu mogu sama,
pravila se jačom od najjačih
dok su me lomili obični povjetarac, jedna suza, jedna jedina riječ.
I baš zato život mi je postavljao zamke
kroz koje sam morala proći sama,
i baš zato me je učio da snagu ne tražim u drugome nego u sebi,
da odvagnem važno od nevažnog, povjetarac od opake bure,[Read more…]
Bože, dao si mi dar voljenja
i nježno me vodio na putu do toga dara.
Prvo si mi pokazao što ljubav nije
i da moja zanesenost ljubavlju i nije ljubav.
Zatim si me učio kako voljeti bez postavljanja uvjeta,[Read more…]
Planirali smo jedno, mada nije vrijeme od planova.
Željeli smo isti put, iste klupe u isto vrijeme godine,
ali želje su jedno, a okolnosti drugo.
Pa, ipak,
ne mogu te okolnosti biti jače od nas,[Read more…]
Zaboravljamo namjerno da bi manje boljelo, a boli isto.
Poslije tolikih godina javi se ona ista tupa, razarajuća bol.
Dobro, možda je sa godinama lakše, jer se osjeti njeno dolaženje, a dolazi , onako bez neke glasne najave, kao magla, kao poplava.Jednostavno te prekrije, ovije, upije, usiše, nestaneš u njoj i više ne znaš jel si ti u boli ili je bol u tebi.
Sreća je što dolazi povremeno, u ciklusima, vezano uz neke datume i što je sa godinama već znaš očekivati ,
a znaš i da će se povući.
No, trebale su godine i vrijeme da je znaš dočekati, da te ne zaskoći nespremnog.
Godine truda da se oprosti , ono što u sebe ne možeš oprostiti, a opet, želiš to.[Read more…]
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.
