Sanjala sam te noćas.
Težak i mučan san.
Ne sanjam te već godinama.
Probudilo me je kuckanje kiše po prozoru.
Otvaram prozor
i puštam miris kiše u sobu.
Razmišlam o tebi, o sebi, o nekada.[Read more…]
četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
Sanjala sam te noćas.
Težak i mučan san.
Ne sanjam te već godinama.
Probudilo me je kuckanje kiše po prozoru.
Otvaram prozor
i puštam miris kiše u sobu.
Razmišlam o tebi, o sebi, o nekada.[Read more…]
Dok šetaš po oblacima
ti u meni šetaš
i kišne kapi kad sakupljaš
to moje suze u nisku nižeš.
Dugu kad nebom crtaš
ti u meni sanjaš[Read more…]
U haljini svih boja sunca
sa plaštem mekanim, nježnim,[Read more…]
Koga ja to lažem
kad govorim da je u meni mir,
kad osjećam nemir u kostima
drhtaje u želucu, plavo zelene munje u srcu ?
Koga ja to lažem
kad govorim da mi nije stalo,
a stalo mi,
stalo do pogleda, dodira, udisaja,
stalo do pjesme, priče, viđenja,
do tvog povratka sebi, meni, nama.
Koga ja to lažem[Read more…]
Ti misliš …
da bi ja trebala uvijek biti pametna i mudra, staložena i razumna, puna razumijevanja za sve, a najviše za tebe i tvoje pravo da ti ne budeš takav….
Ti misliš …
da ja ne bi trebala biti emotivna, da me ništa ne smije dirnuti, ni zaboljeti, da ne trebam plakati , da ne trebam voljeti, da ne trebam toliko brinuti…
Ti misliš…
ali, pri tom ne misliš da od mene tražiš kopiju sebe, ekstenziju svojih očekivanja, želja, planova, nadanja…
Ti misliš…
ali nisi me ni jednom pitao što ja mislim i osjećam o sebi, svemu oko sebe, o tebi koji imaš pravo svoje misliti, ali ne to i tražiti…
Ti misliš…
Ja mislim…
da ti krivo misliš kad o meni misliš, jer ti i ne misliš o meni ,( tebi potpuno tuđoj i stranoj) već o sebi misliš…
Ja mislim…
da je vrijeme da ti malo manje misliš, a više osjećaš…da mene potpuno isključiš iz svojih razmišlja…