četvrtak, 31.01.2013. Moj pinklec Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. Dobila sam ga na dar. U njemu čuvam kapljice rose...... neke poklonjene, neke ukradene, neke koje su se same ušuljale u pinklec, neke koje sam sama sakupljala za vrijeme nekih jutarnjih šetnji. A svaka kap je svijet za sebe, priča za sebe, jedan tren, jedan život, doživljaj, osoba....i opet sve to zajedno u toj istoj kapi..... tuđoj... mojoj... svojoj.... U pinklecu su i kamenčići. Oni čuvaju kapi, čuvaju priče i energije mjesta i ruku koje su ih sakupljale u nježno stavile u pinklec.Tu je kamenčić iz Zelenjaka, Jojoovi kamenčići iz Španjolske,Dodoov veliki kamen sa Biokova i kamene skulpture sa Paga, Đurin iz Međugorja, onaj iz Maksimira..... U pinklecu nosim i Brazdine fotke sa uhvaćenom ljepotom. Pinklec je moj, sve u njemu je moje, a opet ništa nije moje. On je na mom ramenu, ja sam u njemu ,zajedno sa anđelima koji se igraju u njemu, koji ga ponekad i nose.
“Spaljen je štagalj,sad mogu vidjeti Mjesec.”
Mizuta Masahide, 17.st.
Bacili smo sve u vatru i vatra je sve pretvorila u ugljen,
a zatim je ugljen pretvorila u dijamant.
Trebalo je snage prepustiti se vatri, spaliti sve ono lažno u nama sa čime smo se godinama čuvali, hranili, branili od sebe i svijeta,
iza čega smo se tako vješto i sigurno sakrivali.
Bacili smo u oganj naše slabosti, laži, varljivi ego, dopustili da budemo mali, sagorjeni, [Read more…]
Daj, samo me zagrli i šuti.
Dan je bio težak i hladno mi je od te težine koja se zalijepila za mene.
Treba mi toplina, tvoja ruka, tvoj zagrljaj.
Znaš da to kod mene ne traje dugo i da svojim zagrljajem brišeš sve suze i tuge, [Read more…]
Jednostavno mi nedostaješ
i jednostavno te trebam
kao sunce u danu punom magle,
kao zlatne i rumene boje jesenskom lišću,
kao melem rani koja boli,
kao san u neprospavanoj noći,[Read more…]
Si norce delal z mojih popevk
a vu njima je vse moje bilo
i makar tu živiš več jezero let
moj kaj ti još navek smrdi.
Delaj norce z mojih popevkih
makar vu njima krv moja teče[Read more…]
Tako mi za sreću malo treba,
tek pogled u nebo u isto vrijeme[Read more…]
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.