Sanjam Te
u noćima bez snova
u danu u smijeh odjevenom
u kapima kiše što niz staklo klize
u smijehu što razbija svaku tugu
u tek nabubrenom pupu što list će biti
i u prvim pahuljama snijega dok zrakom lete.
Ćutim Te
u blagom povjetarcu što miluje mi lice
u zrakama sunca po kosi rasutima
u srebrnoj prašini mjeseca čarobnjaka
u pjesmi ptice dok dan novi najavljuje
u vodama što nikad ne miruju
u cvrčku koji uporno svira svoj nokturno
u plamenu svijeće što zahvalom treperi
u minuti koja traje duže od dana
u sebi Te ćutim.
