Sunday, July 26, 2020

Baš nas briga

Dala sam ti komadić neba u dlan
a ti si meni dao krišku sunca i oblutak,
onda smo zajedno otpuhnuli bijeli oblak
i nacrtali dugu preko čitavog neba.
Dao si mi u kosu krijesnice i cvijet,
ja sam po tvojoj prosula mjesečinu i poljupce,
a onda smo zajedno sakupljali zore
i spremali rosu za duge hladne zime
u kojima smo ustima lovili pahulje u letu.
Smijali smo se zajedno sa grgoljavim potokom ,
pili vruču čokoladu iz tvoje zelene šalice
i voljeli se onako kako to samo more zna.
Sve smo jedno drugome dali da bi mogli ostati cijeli,
prevarili smo i jučer pretvorivši ga u danas ,
tiskali kalendar sa 365 danas
i baš nas briga što drugi misle da smo ludi.

Admin

Menu

logo.jpg

Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što sam nekada bila.
Uvjeri me
da je nebo i dalje plavo,
da sunce ima sve boje smijeha i dječje igre,
da se u kap rose može sakriti čitava šuma,
da se pogledom mogu grliti daljine oku nevidljive,
da se još nerođenu pjesmu može pjevati.
Uvjeri me
u sve ono što sam nekada vjerovala,
što ti i danas u tišinama vjeruješ.