Ti misliš …
da bi ja trebala uvijek biti pametna i mudra, staložena i razumna, puna razumijevanja za sve, a najviše za tebe i tvoje pravo da ti ne budeš takav….
Ti misliš …
da ja ne bi trebala biti emotivna, da me ništa ne smije dirnuti, ni zaboljeti, da ne trebam plakati , da ne trebam voljeti, da ne trebam toliko brinuti…
Ti misliš…
ali, pri tom ne misliš da od mene tražiš kopiju sebe, ekstenziju svojih očekivanja, želja, planova, nadanja…
Ti misliš…
ali nisi me ni jednom pitao što ja mislim i osjećam o sebi, svemu oko sebe, o tebi koji imaš pravo svoje misliti, ali ne to i tražiti…
Ti misliš…
Ja mislim…
da ti krivo misliš kad o meni misliš, jer ti i ne misliš o meni ,( tebi potpuno tuđoj i stranoj) već o sebi misliš…
Ja mislim…
da je vrijeme da ti malo manje misliš, a više osjećaš…da mene potpuno isključiš iz svojih razmišlja…
